Biseri su godinama tradicionalni simbol vjencanog nakita. Mislim da je jos tako. Draga i cesto naslijedjena uspomena od mame ili nane (bake), uvijek su na neki nacin predstavljali odrastanje i stupanje u svijet odraslih.
Sjecam se da sam kao dijete krisom ulazila u maminu sobu i sepurila se ispred ogledala, oko vrata drzajuci ogrlicu sa tri niza bisera. Nestabilno stojeci u maminim cipelama sa visokom petom, zamisljala sam kako cu jednog dana biti bas kao i ona...
Biseri su za mene uvijek bili posebni. Nosili su se za specijalne prilike i praznike i cuvale se u ukrasnim kutijama ispod kreveta ili u tamnim dubinama ormara. Pronaci tajno skrivaliste je bilo kao otkriti zakopano blago koje znas da ce jednog dana biti tvoje.
Danasnja vjencanja se sve vise mijenjaju i uvode se "moderne" tradicije sa zapada. Na jednu stranu, neki od zapadnih obicaja cine dan vjencanja interesantniji. Ali u svemu tome se gube i nase tradicije. Iako svaka regija, drzava, grad, selo ima svoje specificne obicaje, ipak imamo neku zajednicku proceduru ili mentalitet koji nas veze.
Sve vise primjecujem da se nose ogrlice od bljestavih cirkona ili dragog kamenja. Bar na svadbama u mojoj okolini i na slikama koje vidim kod prijatelja na Facebook-u. I nekako mi bude zao. Jer vremena se mijenjaju i te osobe sigurno nisu imale priliku da se sepure ispred ogledala. A mozda im i ti mamini biseri puno i ne znace jer nisu "po njihovom ukusu" - kako god da bilo, izgleda da polako izlaze iz mode.
Srecom, izgleda da je "vintage" stil sve popularniji na zapadu pa ce se to eventualno prenijeti i kod nas. Kao i inace u svijetu mode, sve staro sve vrati i postane opet moderno pa mozda ce i biseri.
Iren@
No comments:
Post a Comment